Friday, May 28, 2010

LEAP YEAR


 Danas bi na kavu mogla do ovog mladića, ne toliko zbog njega, više zbog lijepe terase sa cvijećem i, pretpostavljam, zanimljivog pogleda.
Mladić i njegova terasa su izniknuli odavdje.

Približava se kraj školske godine, i nastavnici i učenici su polusluđeni od umora i svi brojimo dane do početka praznika. Da napravim mali break od monotonije školskog gradiva, sa učenicima sam gledala LEAP YEAR. Jako im se svidio, za divno čudo, pošto nije ni horror, niti ima borilačkih scena, sexa, a niti leševa. Divna romantična komedija, nešto po mom ukusu, pa me nije smetalo što sam film odgledala 11 puta, u svim razredima. Sve dijaloge i scene znam napamet. Irska je divna i stoji na mom popisu destinacija već duže vrijeme. Iako bi izbjegla Dublin i šetala samo po starim selima, keltskim ruševnim kulama, pašnjacima sa kravicama i ovcama i malo se razonodila u pubovima.

Ima jedna scena u filmu, kada se glavna junakinja Ana vraća avionom u Boston iz Irske. Naravno, ona nikada neće zaboraviti svog Irca, koji je ostao u Irskom idiličnom selu, pa u toj sceni ide pjesmica I'll never forget you od Noisettes. Kad god ju čujem na radiju sjetim se scene iz filma.

See you.

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails