Danas je Easter Monday i ja tumaram sama po Hampsteadu.
Predivno predgrađe prepuno zelenila i starih viktorijanskih vila.
Taj dio Londona nije komercijaliziran i zadržao je izgled village-like naselja.
Dok lutam polupraznim ulicama (juro je i još trgovine ne rade)
tu i tamo sretnem isto ovako radoznale turiste sa mapom,
koji također uživaju u miru i tišini.
Predivno predgrađe prepuno zelenila i starih viktorijanskih vila.
Taj dio Londona nije komercijaliziran i zadržao je izgled village-like naselja.
Dok lutam polupraznim ulicama (juro je i još trgovine ne rade)
tu i tamo sretnem isto ovako radoznale turiste sa mapom,
koji također uživaju u miru i tišini.
Praznik je, ne radi se, ulice su prazne.
Terase kafića su prazne, a cvijeća ima posvuda.
Cobbled streets. Sve je tako pitomo. I kao da nisam u Londonu,
nego u nekom malom gradiću u countrysideu.
nego u nekom malom gradiću u countrysideu.
Uvijek primjetim crvena vrata.
Balkončić kao stvoren za kibiciranje prolaznika i ispijanje kave.
Stubište pripada kući sa balkončićem.
Da mi je znati tko stanuje na broju 6?
A tko stanuje u ovoj vili....
... ili u ovoj maloj kolibici? Mora da imaju poslugu, previše je tu prostorija za čistiti.
Ulice su i dalje prazne.
Tek jedan postariji par u jutarnjoj šetnji.
Da, da. I pubovi su prazni.
Izlozi su vrlo arty.
Ima dosta galerija.
Čak su i izlozi trgovina boja i lakova zanimljivo uređeni.
Zgodno. Ipak sam naišla na neku akciju i dešavanje.
Školski dobrotvorni uskršnji sajam.
Školski dobrotvorni uskršnji sajam.
Nakon jutarnje šetnje po uspavanom Hampsteadu, samo par underground stanica dalje
i nalazim se u sasvim drugom okruženju.
Mala šetnja po CAMDEN LOCKU,
samo da provjerim da li je sve na svom mjestu
i da usput nađem Tei ruksak za školu, koji toliko želi.
i nalazim se u sasvim drugom okruženju.
Mala šetnja po CAMDEN LOCKU,
samo da provjerim da li je sve na svom mjestu
i da usput nađem Tei ruksak za školu, koji toliko želi.
Imaš viška pianino i nota za kaširanje?
Na Camden Locku je sve na svom mjestu, idemo dalje.
Idem na ručak kod kolegice iz studentskih dana koja već 15 godina živi u djelu Londona
koji se zove Queens Park.
koji se zove Queens Park.
Ukoliko želiš vidjeti par slika sa mog kursa Kreativne metodologije
u Pilgrims Language School Canterbury, nastavi skrolati.
U grupi nas je bilo 15, iz raznih zemalja EU. Ja jedina iz Hrvatske.
Uvijek veselo i radno. Djevojka sa maramom je Fiona iz Irske
(predaje engleski u Francuskoj i bila je smještena u istoj porodici sa mnom).
(predaje engleski u Francuskoj i bila je smještena u istoj porodici sa mnom).
Naš profesor Paul, sjedi bradonja, je vrlo šarmantan, neformalan i zabavan tutor.
Mislim da smo danas zaboravili popiti kavu, pa pošto se već nalazimo u Pilgrims School,
možemo ju popiti i ovdje.
Kava i čaj su besplatno tekli potocima za vrijeme naših kofibrejkova,
pa nisam morala potrošiti ni penija na te dragocjene tekućine, ovdje u Canterburyju.
Ovo je bila naša coffe station.
Moram priznati da bi voljela imati nešto slično doma, negdje između kuhinje i radne sobe.
Ovo je bila prostorija za druženje i ispijanje kave,
ali ja sam više vremena provodila u Computer Roomu,
na facebooku,
kako bi se čula sa svojom dječicom.
možemo ju popiti i ovdje.
Kava i čaj su besplatno tekli potocima za vrijeme naših kofibrejkova,
pa nisam morala potrošiti ni penija na te dragocjene tekućine, ovdje u Canterburyju.
Ovo je bila naša coffe station.
Moram priznati da bi voljela imati nešto slično doma, negdje između kuhinje i radne sobe.
ali ja sam više vremena provodila u Computer Roomu,
na facebooku,
kako bi se čula sa svojom dječicom.
