Friday, April 20, 2012

SUNSHINE IN THE LIVING ROOM




At 3 o'clock in the afternoon,
our living room was all pink.
It looked almost unreal.
The sun light was reflecting
from the pink table 
to the walls.
The bookshelf and 
the inner side of the window
are the same white as the walls.
But now,
you can see the difference.
I might put a green tablecloth on the table tomorrow
and see if the room will become green.






































Tea je upravo napisala  zadaću iz hrvatskog
(članak za školski list)




































Protrnem malo kada mi netko spomene da je ovo zadnja godina druženja sa mojim razredom. Zadnja godina,a mi ne možemo biti bliži jedni s drugima. Teško je uopće i pomisliti da ćemo se morati prilagođavat novoj sredini za samo 3 mjeseca. Trebalo nam je, ni manje ni više nego  8 godina da se  zbližimo i da postanemo jedan od složnijih razreda na školi. Kako bi nastavnica Vozetić rekla: ,,Taman kada vas čovjek nečemu nauči i kada svima postanete dragi, napuštate školu .'' Iskreno, nisam mislila da će ovaj generacijski rastanak biti toliko tužan.  Tek poslije maturalca, shvatila sam da imamo još nekoliko mjeseci za druženje i onda dolazi ono čega se najviše bojimo, a to je nova sredina i novi ljudi. Sva sreća pa smo mi dobili dobre i razumne nastavnike. Cijeli 8. c razred zahvaljuje razrednici Evi Lombarović koja je uvijek bila tu i pomagala nam, ali i vodila red, rad i disciplinu. Uz nju množenje, dijeljenje i Pitagorin poučak nisu više tako strašni. Nastavnica Ana Matić, kroz ove 3 godine naučila nas je da je kroz rad uvijek potrebno i malo šale. Zahvaljujemo se i nastavnici Neveni Vozetić koja nas je jako dobro naučila hrvastkome jeziku i time sada možemo biti najviše ponosni iako je nas nekada teško podnijeti. Ponosim se što sam ovih 8 godina provela u školi Josipa Kozarca kao uzorna učenica i to mogu zahvaliti samo svojim nastavnicima koji su me tomu i naučili.  Moja učiteljica Kata Filakovac je jedna od najboljih osoba koje sam upoznala. Puno me naučila o životu, ponašanju i samostalnosti. Nju smo od svih najbolje upoznali jer smo s njom odrastali i kretali u veće pustolovine. Puno Vam hvala na tome !!!! Naša draga ''komšinica'' Kata Šarić uvijek bi nas ohrabrivala u skoku u dalj dok on ne bi bio savršen. Kada smo već kod prezimena Šarić, ovaj sastavak ne bi bio potpun bez našeg nastavnika iz tehničkog Nikole Šarića koji nas cijele tri godine upozorava da život nije samo ''med i mlijeko'' i da nam neće sve dolaziti tako olako. Nastavnica Nada Grujin uvijek će nam u pamćenju ostati kao vedra i pozitivna nastavnica koja nas uvijek oraspoloži i u najtežim trenutcima kemije. Nikako ne smijemo zaboraviti nastavnicu Mirjanu Srednoselec, najbolju vjeroučiteljicu koja nas uvijek usmjerava na pravi put i zajedno s nama provodi sretne i tužne trenutke. Došao je red i na nas, još jednom osmom razredu da se oprostimo sa nastavnicima, a oni da zažele dobrodošlicu svojoj novoj generaciji koja dolazi sljedeće godine.  Iskreno zahvaljujemo ravnatelju Ivanu Županiću i pedagoginji Kati Piršljin koji su također zaslužni što se naša škola pretvorila u pravi mali dom. Mogla bih ovako zahvaljivati svima što su nas podnosili ove 3 pune godine i što su nas učili najboljem iako mi to znanje ne bismo pokazivali svaki put. Nikada ne bih mogla ni zamisliti ovakav razred, generaciju i nastavnike. Najbolje je prošlo, na pola puta školovanja shvatili smo da je sve što smo prošli ovih 8 godina ostati samo u lijepom sjećanju. Hvala vam svima što ste rasli uz nas i poticali nas na uvijek bolje mogućnosti u životu. 

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails