COPY PASTE

Monday, December 24, 2012

ANĐEOSKA POSLA

Moja prijateljica voli lijepo. I lijepo voli. Volim i ja nju.

Moja se prijateljica voli lijepo dotjerati. Umota se u plahtu, poveže se špagom i na špagu nakači četiri od konca spletene ruže i jednog plavog vunenog puža, pa takva dođe na posao.

Onda, unatoč mreži od ruža i užadi, i unatoč pužu koji azurno vrišti; i unatoč svim zabranama –

na vrh usne položi nekoliko cigareta i pusti da joj pepeo pada po spisima. Šuti.

Rješava tužne ili tvrdoglave sudbine u magli dima. Lista papire zamrljane garežom,

s naočalama na vrh nosa.

Odlučuje glavom i usput uzdiše s nečim što u grudima rijetko tko takvog tkanja ima.

Moja je prijateljica, osim što voli lijepo, i dobra. Čudna je, ali ima dobro srce, tako bi to ljudi rekli.

Moja prijateljica ne voli zabrane, ali voli anđele i maslačke.

Kad joj se iz stana iselio muž, oličila je zidove u nekoliko boja, tako da joj stari dom sad bude novi. Hodnik je zatrpala anđelima. Svuda je s komoda i zidnih polica zijevalo puno, puno malih anđela. Staklenih i porculanskih, s krilima koja se proziru. I sa stropa su visjeli anđeli napravljeni od trešnjinog drveta zamazanog bijelom akrilnom bojom i s krilima od krep papira.